# INTERVJU NOVOSTI

1. U Galeriji Nova ovaj tjedan otvarate izložbu 'Borbe s papirom' kroz koju zapravo ispisujete povijest piratstva. Na koji način su papir, ali i piratstvo povezano s njim danas i dalje aktualni?

Proteklih petnaestak godina sa Science Hubom i drugim "knjižnicama iz sjene" piratstvo je postalo prešućenom infrastrukturom znanosti i obrazovanja na globalnim ekonomskim (polu)periferijama poput Hrvatske. Samoorganizirano dijeljenje je izmaklo tlo pod nogama globalnom oligopolu znanstvenih izdavača koji izvlače ogromne profite iz besplatnog rada znanstvenika. Zbog ovakvih transformativnih učinaka piratstvo uzimamo kao fenomen digitalne kulture. Pa ipak, oni malo stariji sjećat će se u kojoj mjeri im je fotokopiranje teško dostupnih knjiga i članaka doturenih iz inozemstva omogućilo da završe studije, djeluju kao znanstvenici i prenose znanja. Papir je, međutim, još uvijek aktualan. Na izložbi imamo primjer fotokopiraonice Rameshwari pri Delhi School of Economics koju su veliki izdavači poput Cambridgea i Oxforda tužili za piratstvo. Međutim, indijski sud je presudio u korist fotokopiraonice jer je javno dobro da znanje bude dostupno siromašnom indijskom studentu. To je izuzetak u globalnoj regulaciji intelektualnog vlasništva. Stoga je u prelazu od šapirografije, fotokopiranja i ilegalnih reprinta na digitalno dijeljenje papir dobar lakmus promjene koja u globalnom "društvu znanja" nije moguća bez "ilegalnog" dijeljenja znanja.

2. U međuvremenu ste u riječkom Exportdrvu otvorili izložbu 'Piratska skrb: učiti iz neposluha' koja propituje 'krizu skrbi'. Nedostatak solidarnosti zorno vidimo upravo na primjeru kriminalizacije solidarnosti prema izbjeglicama. Što onda možemo učiti iz neposluha?

Briga, njega i pomoć koje nam kroz naš život pružaju prijatelji, obitelj i institucije omogućuje nam da individualno i kolektivno opstajemo. Politike štednje, konzervativne socijalne politike i kriminalizacija migracija uskraćuju tu vitalnu podršku mnogima. Prakse piratske skrbi spremne su je pružiti usprkos zabranama. Solidarnost inicijativa Are You Syrious? i No Name Kitchen na istočnomediteranskoj migracijskoj ruti i inicijativa Sea-Watch i Médcins sans Frontières na srednomediteranskoj migracijskoj ruti, koje migrantima u bijegu od rata i ekonomske bijede pokušavaju pomoći da prežive, primjeri su neposluha protiv politike granica Europske unije i praksa nasilnog vraćanja kakvu revno sprovodi Hrvatska. Paradoksalno upravo Europska unije i njena članica krše Ženevsku konvenciju o izbjeglicama i ljudsko pravo na dostojanstven život.

S Piratskom skrbi uočili smo da postoje barem dvije pozicije praksi neposluha: one koje su se nesretnim spletom okolnosti našle na vjetrometini regulacija kojima društvo samo sebe ukida, pa će se tako liječnik koji liječi, kapetanica koja baca pojas za spavanje ili domaćin koji pruža krov nad glavom naći u situaciji u kojoj sama gubi slobodu jer u društvu radi ono što se od društva očekuje. S druge strane ista ta kriza skrbi pruža priliku da neposluh iz solidarnosti osvoji mjesto koje priječi da kapital slobodno cirkulira, a to je onda, gotovo jedina, pozicija, za nas koji nismo u moći, iz koje je moguće politički djelovati.

Piratska skrb je projekt učenja zajedno iz iskustava neposluha. Iz kojeg je moguće politički djelovati.

3. Na koji način piratski pokret danas odolijeva izazovima društva koje nudi individualizam kao vrhunsku vrijednost?

Individualizmu, slično kao i mnogim drugim vrijednostima, ono što vrijedi - na primjer u ovom slučaju autonomija i distinktivnost - sistem pretvara u marketinšku podvalu ne bi li metrika, privatizacija i komodifikacija odradila posao sravnavanja svakoga tko stvara na kompetetivnog poduzetnika koji prodaje svoj proizvod.

Metrika komercijalnog interneta žudi za osvajanjem što većeg udjela u oskudnom ukupnom vremenu sve moguće pažnje koju je moguće skupiti od radoznalih očiju surfera. Sad već dobro znamo da ta tržišna niša funkcionira kao i pop kultura i show business - to je kockarnica u kojoj, ako već nemaš vlasnički udio, želiš biti jedan od malobrojnih pobjednika što uzima sve.

Piratski pokret u takvoj kockarnici s vremena na vrijeme obraduje raju na jednorukim džekovima sa akcijom "a sad svaka ruka dobija!".

U slučaju akademske produkcije znanja društvo jako gubi pretvaranjem znanstvenika u male poduzetnike koji se prodaju metrici mrežne ekonomije. Neefikasnost takvog sistema strši kao strašilo u doba globalne pandemije. Srećom Alexandra Elbakyan i njen Science Hub takvom sjebanom svijetu još uvijek drži bradu iznad vode.