# INTERVJU NOVOSTI

> 1. MAMA je 14. svibnja ove godine napunila 20 godina. Što se sve promijenilo u prošla dva desetljeća? Da li ste zamišljali da ćete se danas nalaziti tu gdje se nalazite? Krenuli ste s jednom da tako kažem kibernetičkom premisom da nove internetske tehnologije donose nove forme okupljanja, stvaranja i angažmana, a danas vidimo da je sam prostor interneta pretvoren u prostor neslobode i da budućnost nije uvijek nužno budućnost.

Otvorenje Mame dogodilo se dva mjeseca nakon do tada najviše vrijednosti NASDAQ-a u povijesti. U tih dva mjeseca NASDAQ se urušio i ubrzano ispuhivao još par godina. Iz pozicije kritičke perspektive Interneta devedesetih činilo se da je upravo to ono što se trebalo dogoditi ne bi li se Internet "pročistio" od korporativnih prodavanja magli i oslobodio prostor za procvat suradničkih projekata poput Wikipedie koja je u tih par godina nezaustavljivo krenula sa svojim razvojem ili slobodnog softvera kojeg je tih dana IBM promovirao gerilskom marketinškom kampanjom "Peace, Love and Linux" crtajući grafite po San Franciscu. Tad nekad odlučili su i izaći iz prodaje osobnih računala i predložili Lenovu da oni od IBM-a kupe Thinkpad proizvodnu liniju. U isto vrijeme Microsoft je nazivao slobodni softver kancerogenim komunizmom i optuživao ga za antiameričku djelatnost. Evropska unija se, nakon dugačkog sudskog procesa, spremala kazniti Microsoft sa pola milijarde kazne za (tipično američku) monopolističku tržišnu praksu.

IBM je svojih sto tisuća dolara kazne za gerilsko crtanje grafita platio krajem 2001-e, a Microsoft svojih pola milijarde Evropskoj uniji sredinom 2004.

Amazon.com je kao i Google, Yahoo ili eBay bez puno filozofiranja vrtio svoje servere na Linuxu ili BSD-u, ali to im nije pomoglo da im se vrijednost kompanije 2000. ne strmoglavi do desetine onog što je vrijedila samo šest mjeseci ranije.

Dvadesetak godina kasnije: 2019. godine IBM će u skladu sa povjerenjem, posvećenošću i uspješnim poslovnim modelom baziranom na hibridu vlasničkog i slobodnog softvera za 34 milijarde dolara kupiti Red Hat - kompaniju poznatu po razvoju i korištenju slobodnog softvera, ali i po tome da su prva takva kompanija koja je vlastiti godišnji prihod prebacila preko dvije milijarde dolara. Drugi čovjek Microsofta je na dvadeseti Mamin rođendan 14.05.2020. na webinaru izjavio da je Microsoft, po pitanju slobodnog softvera, bio na krivoj strani povijesti. Ali da je dobra vijest, ako je život dovoljno dug, da se ljudi mogu i promjeniti. Microsoft je za zadnje fiskalno tromjesečje prijavio prihod od oko osam milijardi dolara za Azure poslovanje u oblaku. Virtualne mašine bazirane na Linuxu čine preko 60% pokrenutih instanci. Amazon.com je u prvoj fazi Corone povećao prodaju za 26%, a udio AWS-a, cloud platforme bazirane na Linuxu, u 75 milijardi dolara prihoda u prvom tromjesečju je oko 10 milijardi dolara.

NASDAQ se nakon 2009., nakon kolapsa usporedivog s onim iz 2002., oporavio pa sustigao vrijednosti iz februara 2000. u novembru 2017. Ovih dana ne pokazuje previše slabosti usprkos pandemiji.

U ovako ispričanoj priči moglo bi se reći da smo i pobjedili: i dalje, kao i u bilo kojem trenutku u devedesetima, ako se tko želi pridružiti, ipak za razliku od devedestih, sada već desetinama hiljada razvijatelja Linux kernela, također zaposlene i odlično plaćene u stotinama kompanija širom svijeta, zainteresirani entuzijast može skinuti preko dvadeset pet milijuna slobodnih linija koda Linux kernela i dodati neku svoju ili barem skompajlirati kernel za pregršt uređaja-računala koje zainteresirani entuzijast posjeduje.

Naravno da nismo pobjedili.

No, svo ovo vrijeme čuvali smo žeravicu da je to ipak moguće.

Evo samo jednog od primjera: 2005. organizirali smo festival "Sloboda stvaralaštvu!" posvećen stvaralaštvu u kulturi i umjetnosti. Proslavili smo lokalizaciju Creative Commons licenci i ugostili Lawrenca Lessiga koji je predstavio prijevod njegovog "Kôda i drugih zakona kiberprostora". Desetine odličnih EGOBOO.bits izvođača svirali su u Močvari, Jedinstvu i tiskari "Borba" na Cvjetnom trgu. Sljedeće godine festival je posvećen znanostvenom stvaralaštvu, permakulturi i bankama sjemena. Treće godine festival smo posvetili radiofrekvencijskom spektru kao javnom dobru, otvorenim komunikacijskim standardima i građanskom sudjelovanju u stvaranju medija. Festivali su odlično prošli po svim mjerilima kulturnih proizvoda i programa. Sve to skupa je činilo jako dobro artikuliranu cjelinu: treba nam svijet bez privatnog vlasništva. Nove tehnologije, kao i uvidi i znanje o njoj nam mogu jako puno pomoći u prijeko potrebnom preokretu.

Treći festival smo završili s nadom da će četvrti biti posvećen građanskom neposluhu i piratstvu. Nikad ga nismo ostvarili, ali bez ovih iskustava, nekoliko godina kasnije sigurno ne bi bilo projekta Javne biblioteke "Memory of the World".

Projektna logika je nužna za održivost. Bez projektnog apliciranja nema sredstava za rad i reprodukciju. Bez izvještaja o uspješnoj realizaciji nema šanse za nastavak projektnog apliciranja. Ipak, proizvodnja znanja ne prati projektnu logiku.

Znanje se proizvodi u zajednici. U situaciji zajedničkog gubljenja vremena, ljenčarenja, bauljanja, međusobnog iscrpljivanja kroz cjelonoćna nadmudrivanja, kroz zajedničke dosade, ali i brige za sve nas u svemu tome. Projekti ne proizvode zajednice. Zajednica okupljena oko Razmjena vještina, G33koskopa i okupljanja hakerskih zajednica bivše Jugoslavije Ništa se neće dogoditi mjesta su u kojima kontinuitetom razmjene i međusobnih susreta pobjediš razočaranje da i nakon 20 godina broj Linux laptop i desktop korisnika nije prešao 2%, da nitko od Android korisnika ne zna da se Android vrti na Linuxu pa se time broj ukupnih korisnika slobodnog softvera na postojećim računalima približava nekom dominantnom broju no nema baš neke vajde od toga jer je ovih dana Google gori od Microsofta. Da nema ni neke vajde od end-to-end enkripcije ako ćeš kliknut na svaki debilni phishing link koji ti laže i obeća neku nagradu ili malo zabave. Žeravicu čuva zajednica koja proizvodi znanje mimo projektne logike.

MARCELL TI MOŽEŠ NADOVEZATI I ŠESTO, STAVIT ĆEMO GA NA KRAJ. OK.

> 6. Pitanje funkcioniranja u digitalnom/virtualnom prostoru postalo je i više nego aktualno sa zadnjom pandemijom i za očekivati je da će doći do određene promjene realnosti, za što velike korporacije poput Alphabeta već zdušno lobiraju. Gdje je u tome MAMA i na koji način će vaša zajednica reagirati na promjene koje nas čekaju u dogledno vrijeme?

PETRE, OVO JE TVOJ PROSTOR -- RASPIŠI SE O SVEMU ŠTO NIJE SPOMENUTO

> 2. Koliko je bilo tada teško djelovati u zemlji koja se nalazila u post-ratnom periodu, u društvu koje se nalazilo u tranziciji i koje je bilo posve socijalno razoreno? Što zapravo kroz protekli period vidite kao svoju najveću prepreku?

Pokretanje MaMe netom nakon trećesiječanjskih promjena 2000. godine, slično kao i nastanak brojnih ostalih nezavisnih kolektiva i organizacija, retroaktivno može zasigurno biti svrstano pod neku širu konjunkturu, tipa "nova i drukčija, cool Hrvatska". Našoj generaciji dvadeset-i-nešto-godišnjaka se činilo da nakon olovnih godina tuđmanizma nema više prepreka razmahivanju neke samo naslućene kreativnosti u kulturi, a jednako se činilo da nostalgični put u bolju prošlost nije izgledna opcija. Dakle — budućnost neutabana; prošlost neugledna; samo jedno mladenački bahato i privremeno 'sada', tj. svojevrsni strah od prihvaćanja tuđeg utjecaja kao normativna poetika vlastitog djelovanja. Takav veo neznanja koštao nas je katkad spoticanja na drugom ili trećem koraku, ali odlučujući su bili početni proboji; neosvrtanje na prigovore kako smo zaokupljeni (irelevantnim) problemima iz domene znanstvene fantastike; jogunasti užitak u modelarstvu s idejama i kodovima.

Za nas koji smo odrastali i započinjali s djelovanjem u drugoj polovici 90-ih, to desetljeće je obilježeno politikom nasilja nad svim aspektima društvene zbilje koji su odstupali od monoetničkog narativa i općom utrkom za privatnim prisvajanjem dobara.

Prvi proces je, pored tragičnog uništavanja ljudskih života, u polju kulture značio raskrštavanje s modelom kulturne proizvodnje kakva je postajala u jugoslavenskom periodu. Institucionalna raznolikost sistema koji je obuhvaćao, primjerice, studentske, omladinske ili društvene centre u kojima je prostor i resurse za djelovanje nalazila eksperimentalna, amaterska, alternativna pa i antisistemska kultura svedena je na velike institucije nacionalne kulture iz kojih su podobnim kadrovima postupno protjerani svi elementi socijalizma, modernizma, kibernetizma ili internacionalizma. Osvrnemo li se na protekla tri desetljeća vidimo da taj proces raspada modernističke paradigme razvojnog društva, bilo u formi antikolonijalizma, socijalizma ili velferizma, pred neoliberalnim nacionalnim državama koje karakterizira kulturni partikularizam i religijska konzervativizam globalni proces.

Međutim, to sistemsko izopćenje iz projekta izgradnje hrvatskog kulturnog identiteta stvorilo je heterogeni političko-kulturni biotop u kojem smo stasavali i koji je u 2000-ima onda iznjedrio paralelno polje kulture, koje je naspram novostvorene nacionalne kulture, bilo orijentirano prema emancipatornim idejama, tehnologijama i eksperimentima.

Drugi proces, proces prisvajanja, stvorio je specifični rentijerski model hrvatske ekonomije u kojem su vlasništvo, nekretnine i prostorni planovi osnova akumulacije. Prvo privatizacija i tajkuni, a zatim međunarodne banke i turistička monokultura rezultirali su ekonomskom strukturom u kojem je mešetarenje imovinom - od strojeva bankrotiranih tvornica do prostora Zagrebačkog Manhattena - temelj političke ekonomije. Kulturna politika i politička ekonomija svoga na prisvojenome nastale 90-ih zrcalna su slika jedne druge.

Mama je otvorena u trenutku kada novonastajuće paralelno polje nezavisne kulture gotovo da nije imalo prostora za djelovanje. Mimo Močvare, Attacka i možda još pokojeg privremenog prostora, prostor za takvu kulturu bio je te 2000. u Zagrebu gotovo misaona kategorija. Mamu smo otvorili s idejom da različite kulturne i društvene inicijative dobiju prostor i tehnologije potrebne za okupljanje i rad. Od prvog dana, u dominantnom kontekstu prisvajanja, MaMa je bila otvoren, zajednički resurs za stvaranje nove, pluralne društvenosti.

Prepreka je uvijek ostala ta paralelnost zbog koje je ono što nazivamo "nezavisna kultura" osuđena na poziciju rubnosti u kulturnom sustavu. Neke stvari su se pomakle, više prostora se institucionalnih i izvaninstitucionalnih prostora otvorilo nezavisnoj kulture, postoje i neka financijska sredstva koja osiguravaju kakvo-takvo funkcioniranje. Međutim, plafon je ostao nizak za potencijal te kulture, a njeni stvaratelji osuđeni na trajnu socijalnu i ekonomsku nesigurnost. Nakon dvadesetak godina borbi i polovičnih pomaka, taj niski plafon je rezultirao postupnom erozija i odlaskom mnogih. Sve to nije posve zaobišlo ni MaMu. Međutim, to nije ni usporedivo bijedi u suvremenoj vizulanoj umjetnosti, vječnom siromaštvu književnosti ili postupnom urušavanju suvremenog plesa i nestajanju eksperimentalnog kazališta. Politika upravljanja prostornim resursima, kakvoj smo svjedočili u slučajevima ZPC-a, &TD-a ili Kina Zagreb, a koja je uvijek najviše načelo naše političke ekonomije, dala je svoj obol toj situaciji.

> 3. Zanimljivo mi je da je dio ljudi iz 'prve postave' MAME otišao i posvetio se političkom djelovanju, akademskom radu i raznim drugim putevima, dok je zapravo Petar i dalje koliko znam jedini od stare postave koji svakodnevno dolazi u MAMU? Što bi ste rekli, zapravo koje su sve inicijative, pokreti, ideje, neformalne inicijative nastale iz MAME i koje danas djeluju na hrvatskoj sceni? (Hacklab, Human Rights Film Festival, Pravo na grad/Zagreb je naš, Pogon, Javna knjižnica, Creative Commons, Clubture…)

Iz tog imaginarija zajedničkog resursa i pluralne društvenosti proizašlo je sve ono što smo nastavili raditi oko teorije i književnosti, slobodnog sotvera i piratstva, prava na grad i javnih dobara. Od alterglobalističkih protesta i Subverzija, prvog Pridea i Mama u MaMi, Kontejnerovog Salona mladih i Luketićevog Borderlinea, preko etikete za slobodnu muziku Egoboo.bits, autonomnog Hacklaba u MaMi ili teorijskog kolektiva Past:forward, do trajnjih suradnji s Arkzinom i URK-om, Kulturtregerom i Kulturpunktom, Subversiveom i IPE-om, skopskim Kontrapunktom i novosadskom Kudom, Berlinskom Gazettom ili monteralskom Concordijom, druge zajednice i entiteti su oblikovali našu organizaciju.

Ona, zapravo, nikada nije imala čvrste granice. Pa tako i s članovima organizacije: neki su odlazili nastaviti raditi ono što je poteklo iz konteksta kojeg smo gradili, neki su druge kontekste ugrađivali u organizaciju. Pritom je naš pogled bio uvijek uperen prema kontekstu: kako organizirati vrlo različite aktere oko nas u promjenu institucionalnog konteksta u kojem zajednički djelujemo? Ta orijentacija prema promjeni konteksta potakla je inicijalne korake Clubturea i Prava na grad, koji su dalje imali svoju zasebnu putanje. Iz njih je proizašlo štošta drugo što nadraslo organizaciju i kulturni kontekst te počelo mijenjati širi društveni kontekst u kojem živimo. Međutim, i u tom stanju nejasnih granica organizacije, okosnicu čine kontinuiteti određenih programa - izdavački program u kojem izlaze nova djelâ autorica i autora kao što su Ugrešić, Krasznahorkai ili Rancière, Human Rights Film Festival koji prezentira angažirani autorski film, Vizualni kolegiji koji promovira kulturu eksperimentalnog filma, izlagački programi poput Cruisinga kojeg vodi Srđan Sandić ili Konstenlacija suvremenog mišljenja u kojem gostuju istaknuti filozofi, knjižnica Medijski arhiv iz koje se mogu posuditi najnoviji strani naslovi iz teorije i umjetnosti, kao i digitalizacija namjerno zaboravljenih naslova jugoslavenske teorije, publicistike i književnosti.

> 5. Na koji način se može sačuvati autonomnost jednog prostora u kapitalističkom sustavu europske periferije? Vidimo da se zagrebačka i hrvatska kultura nakon pandemije nalaze na koljenima uz veliku vjerojatnost da će izgubiti i ono malo financiranja koje su do sada imali. Gdje vidite vašu poziciju u vremenu koje dolazi?

Presudno za svaku situaciju, pa i sadašnju je izgranja kolektivne moći djelovanja. Presudno za izgradnju kolektivne moći djelovanja jest da se ona strateški zasivna na budnosti za realnu mogućnost promjene unutar konkretne situacije. Takva moć djelovanja, kad i ne uspijeva u konkretnoj situaciji, gradi povjerenje u kolektivno djelovanje i otvara put otvaranju sljedeće situacije. Pokazalo s Clubtureom ili Pravom na grad da tako utiremo put promjeni konteksta. Iako u MaMi ima puno prostora za samoodređenja onih koji se u prostor okupljaju i onih koji u prostoru djeluju, kao što je uostalom razvidno iz vrlo različitih pozicija koje progravaraju u našim odgovorima, djelujemo u vrlo uvjetovanim okvirima pa je teško i govoriti o autonomnosti u apsolutu. Ali ta relativna autonomija može samo opstati ako je pogled usmjeren na kontekst i izgradnju koletivne moći djelovanja.

PETAR : Dva desetljeća dovoljno su dug period da se mogu ustanoviti neki trajniji obrasci, i ako smo na početku s MaMom 'osvajali ono beskorisno' tako što smo mahnito ubrzavali sebe i svoju okolinu, u jednom smo trenutku — negdje oko 2010. — preokrenuli priču i postali neuki penzioneri na privremenom, usporenom radu. Ransijerovska figura učitelja neznalice koji podučava upravo ono što sam ne zna, ili krasnahorkaijevski likovi koji za sobom bjesomučno povlače svoju vlastitu prohujalu budućnost — to su operativne metafore našeg preokreta u drugom desetljeću djelovanja. Misaone fikcije kao način da se emancipaciju prakticira u doba izmaknutih i pomaknutih vremena, te samorazumijevanje po kojem je MaMa, koju su Kršić i Ruta na početku dizajnirali kao nestalnu zračnu luku, postala trajno mjesta predaha, čine srž naše kritičnosti.